Member

Mustafa Sprecic (Abstracts)

Titles

Aritmetička, geometrijska i harmonijska sredina veličina u STR (2013) [Updated 7 years ago]
by Mustafa Sprecic
Einstein, Lorentz i Euklid (2013) [Updated 1 decade ago]
by Mustafa Sprecic
Einstein - Lorentz - elipsa (2013) [Updated 1 decade ago]
by Mustafa Sprecic
Einstein - Lorentz - bez tajni (2013) [Updated 1 decade ago]
by Mustafa Sprecic
Einstein - ukupna energija je 2E = mc^2 (2013) [Updated 7 years ago]
by Mustafa Sprecic

Abstracts Details

Aritmetička, geometrijska i harmonijska sredina veličina u STR (2013) [Updated 7 years ago]
by Mustafa Sprecic

Einstein first formula in the STR and his article published in 1905 not introduce any new physics in the "revolutionary ideas" of space and time - it introduces a completely erroneous understanding and interpretation of physical and geometrical truths described these formulas.
Postoje istine i zablude u Specijalnoj
teoriji relativnosti. Ukoliko ih ?elite spoznati onda prvo upoznajte
opće istine, zatim moguće i posebne istine, a nakon toga spoznajte Einsteinove prividne istine, polu-istine i neistine. Razdvojite stvarne istine od mogućih istina, općte od posebnih i pojedinačnih istina u STR Alberta Einstein-a.

Za?to Albert Einstein pogre?no razumije i pogre?no tumači sljedeće fizičke, geometrijske i algebarske istine

https://sites.google.com/site/specijalnateorijarelativnosti/relativisticka-algebra---uvod/aritmeticka-geometrijska-i-harmonijska-sredina

$l_0=ct_2+vt_2=ct_0=t'\sqrt{c^{2}-v^{2}}=\frac{t}{2}\cdot \frac{c^{2}-v^{2}}{c}=ct_1-vt_1$

Za?to Albert Einstein pogre?no razumije, pogre?no tumači i pogre?no primjenjuje sljedeće fizičke, geometrijske i algebarske istine

$A={\color{DarkOrange} ct},\: G=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}={\color{DarkOrange} 2ct'},\: H=t\frac{c^{2}-v^{2}}{c}=ct(1-\frac{v^{2}}{c^{2}})={\color{DarkOrange} 2l_0}$ ,

Einstein-ova
relativnost u STR jeste eksperimentalno pokaziva, provjeriva i dokaziva
na temeljima i zakonitostima klasič?ne fizike i Euklidove geometrije.
Einstein-ova razmi?ljanja i tumačenja tih eksperimentalnih rezultata
nisu eksperimentalno provjeriva i dokaziva. Ne postoji ni jedan jedini
eksperiment koji potvrđuje dilataciju vremena ili kontrakciju du?ina.

Trougao (različ?itih brzina) PBN - 1.) klasič?na fizika i Euklidova geometrija - isto vrijeme (t) - različ?ite brzine

Trougao (razli?itih vremenskih intervala) PBN - 2.) klasi?na fizika i Euklidova geometrija - ista brzina (c) - različ?ita vremena

"Izmjerena du?ina" koja je "uz posmatrača" - ista du?ina l₀ = ct₀ , različ?ite brzine i različ?ita vremena

$l_0=ct_2+vt_2=ct_0=t'\sqrt{c^{2}-v^{2}}=\frac{t}{2}\cdot \frac{c^{2}-v^{2}}{c}=ct_1-vt_1$

Zakoni puta inercijalnih kretanja PC = ct = x , PB = vt = x/n , za sve mogu?e brzine 0 < v < c < , bilo kojeg relativnog odnosa

c/v = n > 1, određuju i du?ine BC' i BC.   a = BC ' = ct + vt = 2ct₁, i  b = BC = ct - vt = 2ct₂, Za te du?ine istinit je sljedeći odnos

(H) harmonijska sredina = HN = 2ct₀ , (G) geometrijska sredina = BN = 2ct' , (A) aritmetič?ka sredina = PC = PN = ct.

$A={\color{DarkOrange} ct},\: G=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}={\color{DarkOrange} 2ct'},\: H=t\frac{c^{2}-v^{2}}{c}=ct(1-\frac{v^{2}}{c^{2}})={\color{DarkOrange} 2l_0}$

$A=\frac{a+b}{2}\: \: ,\: \: G=\sqrt{a\cdot b}\: \: ,\: \: H=\frac{2ab}{a+b}$

,

    $H:G=G:A=\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}=sin\alpha$

Za PC = ct = x , PB = vt = x/n ,   Einstein's size: HN = 2ct₀ = 2l₀, BN = 2ct' i BH = 2vt' .

Ajn?tajnova istina:    $\frac{2l_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=2ct'=ct\cdot \sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$

$Vremenski intervali$

.

Va?na velična (vx/c²) u Lorentz-ovim transformacijama:    $t_v=\frac{vt}{c}=\frac{v}{c^{2}}x=t_1-t_2=\frac{2l_0v}{c^{2}-v^{2}}=\frac{v}{a_0}$ .

Osobina aritmetč?ke sredine: $2t_1-t=t-2t_2=t_1-t_2=t_v=\frac{v}{a_0}=\frac{vt}{c}=\frac{v}{c^{2}}x$ .

$2ct_1-ct=ct-2ct_2=ct_1-ct_2=ct_v=vt=\frac{cv}{a_0}$

           $2vt_1-vt=vt-2vt_2=vt_v=\frac{vt}{n}=\frac{ct}{n^{2}}=p$

Osobina harmonijske sredine:                 i

Ni jedna od velič?ina nije suprotna klasič?noj fizici i Euklidovoj geometriji. Suprotnost proizilazi iz pogre?nog tumačenja tih algebarskih geometrijskih i fizič?kih istina.

A. Einstein poistovjećuje moguću (fizič?ku) istinu i stvarnu (fizič?ku) istinu.

A. Einstein pogre?no i povr?no analizira i tumač?i jednostavne geometrijske, algebarske i fizič?ke istine.

,,

$2l_0=ct-\frac{ct}{n^{2}}$

Ta Einstein-ova pogre?na tumač?enja, povr?nost i poistovjećivanje stvarne i moguće istine posebno dolazi do izra?aja u tumač?enju Lorentz-ovih ("boost") formula za transformaciju koordinata.

Lorentzova koordinata x' = ct' nije ono ?to nam Einstein crta i govornim iskazom ka?e da jeste, već jeste ono ?to nam algebra i geometrija svojim objektivnim i nepristranim jezikom ka?u da jeste.

Lorentzove veličine -

Međuzavisnost Lorentzovih veličina istra?ujte iz sljedećih međuzavisnosti

$cos\alpha =\frac{v}{c}\: \: ,\: \: \: sin\alpha =\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$

a zatim slijedite sljedeće istine

Ovu jednakost tretirajte sasvim normalno, kao i svaku drugu jednakost. Algebra vas neće ni slagati ni obmanuti (kao ?to vas la?e i obmanjuje A. Einstein svojim govornim izjavama i iskazima, svojim povr?nim razmi?ljanjima i tumačenjima, svojim pogre?nim zaključcima)!

Navedeni odnos Lorencovih vremenskih intervala slijede i odgovarajuće du?ine (brzinama c i v) za te vremenke intervale.

Einstein, Lorentz i Euklid (2013) [Updated 1 decade ago]
by Mustafa Sprecic

Algebarsku i geometrijsku povezanost Einstein-ovih i Lorentz-ovih velč?ina u STR najlak?e je predoč?iti putem sljedećeg algebarskog iskaza

(f-1)
Einstein vrijeme u kretanju (crtkano vrijeme t') iskazuje pomoću "izmjerene velič?ine" l₀ = ct₀
Einstein-ovo vrijeme (t'_A) =    $t'=\frac{t_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ ,  Lorentzova koordinata za vrijeme (t'_L) =    $t'=\frac{t-\frac{v}{c^{2}}x}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$
dok je Lorencova velič?ina t' = x'/c vezana za vremenski interval t = x/c .

$t'=\frac{\frac{ct-vt}{c}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ ,    $t=\frac{\frac{ct'+vt'}{c}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ .

Formula (f-1) predstavlja opći izraz koji povezuje Einstein-ove i Lorentz-ove velič?ine u bilo kojem konkretno posmatranom primjeru relativnih kretanja po zakonu puta:
PC = x = ct i PB = x/n = vt . Izraz je korektan za sve skalarne vrijednosti brzina c i v i bilo kojeg međusobnog odnosa c/v = n >1. Dakle, brzina c nije nu?no da bude brzina svjetlosti u vakuumu. Mo?e to biti i bilo koja brzina  , bilo kolike skalarne vrijednosti. To nam omogućava neposredniji uvid u geometrijsko i fizičko znač?enje Einstein-ovih i Lorencovih formula na konkretnim sadr?ajima i primjerima dostupnijim neposrednom posmatranju, te tako lak?e uočiti Einsteinove zablude i pogre?na tumačenja fizičkih, algebarskih i geometrijskih istina koje se tim formulama opisuju

Na slici imamo Lorencove du?ine:Ovaj crte? je crtan za ct/vt = n = 5/3 Na crte?u Lorencova du?ina x' = CL = LN, i vt' = BL = LT.

$BC=(c-v)t\: \: ,BN=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}$

Iste te du?ine pomoću Lorencovog t'

$BN = (c+v)t'_L\: \: ,\: \: BC=t'_L\cdot \sqrt{c^{2}-v^{2}}$

PC = PN = ct = x , PB = PT = x/n = vt , CL = LN = LF = LE = PD = x' = ct' , BL = LT = x'/n = vt' , BC = NT = x - vt , BN = CT = x'+vt' . Najjednostavnija geometrijska i fizič?ka istina za Lorencovu velič?inu t' iskazuje sljedeća algebarska jednakost $\frac{ct-vt}{\sqrt{c^{2}-v^{2}}}=t'=\frac{t\sqrt{c^{2}-v^{2}}}{c+v}$ .

Među tima du?nama postoje i sljedeći relativni odnosi:

i dalje . Lorentz-ovi vremenski intervali imaju sljedeću međuzavisnost (istu tu zakonitost slijede i odgovarajuće du?ine) .

Algebra je "srce" matematike, a Euklidova geometrija je njena "du?a"! Bez srca i du?e nema ?ivota ni matematici!

Lorentzovo t' ima značenje  .Ukoliko imate veličinu du?ina BN = CT i BC = TN onda veličinu Lorencovog vremenskog intervala t' mo?ete izračunati i n jedn od sljedećih načina: $Lorentzt'=\frac{BN}{c+v}=\frac{BC}{\sqrt{c^{2}-v^{2}}}$

Potrebno je analizirati algebarske, geometrijske i fizič?ke istine dublje i temeljitije nego je to uradio A. Einstein. Naprimjer: $Lokalno\: vrijeme\: =\: t-\frac{v}{c^{2}}x=t-\frac{t}{n}=\frac{ct}{c}-\frac{vt}{c}$ .

Ni jedna od navedenih velič?ina nije suprotna klasič?noj fizici i Euklidovoj geometriji. Ono ?to je suprotno klasič?noj fizici i Euklidovoj geometriji je Einstein-ovo tumač?enje značenja navedenih algebarskih, geometrijskih i fizič?kih istina. To nas upućuje na Einstein-ovu pogre?nu logiku, Einstein-ovo povr?no i pogre?no razmi?ljanje i zaključ?ivanje, Einstein-ovo poistovjećivanje istina i mogućih istina.
Fizič?ari i matematič?ari nisu dovoljno duboko i temeljito analizirali povezanost i međuzavisnost Lorentz-ovih i Einstein-ovih velič?ina u STR: Jedna od va?nijih istina koju niu uočili "pametni" fizičari i matematičari S. Hawking, ili E.witten naprimjer je i sljedeća algebarska istina i transformacija  ,  ,u ovoj prethodnoj jednakosti radi se o Einsteinovom, a ne Lorentzovoj veličini t'.

(f-2) $x'+vt'_L=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}=\sqrt{ct\cdot 2l_0}=\sqrt{2ct_1\cdot 2ct_2}=2ct'_A$

Nema u navedenom algebarskom iskazu, niti u geometrijskom prikazu velič?ina u tim formulama, ni jednog detalja koji nije u skladu sa Euklidovom geometrijom i klasič?nom fizikom (Einstein pogre?no tumač?i značenja tih iskaza).

(f-3) , (f-4)

.

(f-5)

, (f-6)  .

(f-7)  ,                                  (f-8)  .

Lorentz-ove velč?ine slijede sljedeću algebarsku i geometrijsku istinu: (f-9) .
(f-10)

Einstein-ove velč?ine slijede tu istu algebarsku i geometrijsku istinu: (f-11) $\frac{2l_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=2ct'=ct\cdot \sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$ .
(f-12)   $2ct_0={\color{Magenta} 2ct'}\cdot \sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}=ct\cdot (1-\frac{v^{2}}{c^{2}})$ .

Ajn?tajnove i Lorencove formule geometrijski i algebarski su korektne za sve moguće skalarne vrijednosti brzina , i ne samo onda kada je c brzina svjetlosti.

Albert Einstein povr?no i pogre?no tumači sljedeće geometrijske, algebarske i fizičke istine $2l_0=ct(1-\frac{v^{2}}{c^{2}})$

$\frac{2l_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}={\color{Magenta} 2ct'}=ct\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$ ,    ${\color{Magenta} 2ct'}=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}$ (to je Ajn?tajnova istina).

Lorencove veličine baziraju se na sljedećoj algebarskoj, geometrijskoj i fizičkoj istini

$\frac{2l_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}={\color{Magenta} x'+vt'}=ct\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$ , ${\color{Magenta} x'+vt'}=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}$ (to je Lorencova istina).
Algebra (i aritmetika) su "srce" matematike, a Euklidova geometrija je
"du?a" matematike. Bez srca i du?e nema ?ivota ni matematici! Algebarski
jezik i jezik geometrije su precizniji i objektivniji u prikazu i opisu
fizičke stvarnosti od Einsteinovog govornog jezika!
Jednakost ukazuje na relativne odnose Lorentzovih veličina.

Einstein - Lorentz - elipsa (2013) [Updated 1 decade ago]
by Mustafa Sprecic

Einstein first formula in the STR and his article published in 1905 not introduce any new physics in the "revolutionary ideas" of space and time - it introduces a completely erroneous understanding and interpretation of physical and geometrical truths described these formulas.

Postoje istine i zablude u Specijalnoj
teoriji relativnosti. Ukoliko ih ?elite spoznati onda prvo upoznajte
opće istine, zatim moguće i posebne istine, a nakon toga spoznajte
Ajn?tajnove prividne istine, polu-istine i neistine. Razdvojite stvarne istine od mogućih istina, op?te od posebnih i pojedinč?nih istina u STR Alberta Einstein-a.

Einstein-ova
relativnost u STR jeste eksperimentalno pokaziva, provjeriva i dokaziva
na temeljima i zakonitostima klasične fizike i Euklidove geometrije.
Einstein-ova razmi?ljanja i tumač?enja tih eksperimentalnih rezultata
nisu eksperimentalno provjeriva i dokaziva. Ne postoji ni jedan jedini
eksperiment koji potvrđuje dilataciju vremena ili kontrakciju du?ina.

Elipsa je geometrijsko mjesto tač?aka jedne ravni za koje je zbir udaljenosti (r₁ i r₂) od dvije stalne tač?ke F₁ i F₂ ( ?i?ee ili fokusi elipse) stalan (r₁ + r₂ = 2a).

Elementi elipse:

- Velika osa elipse: 2a = AB = 2ct

- Mala osa elipse: 2b = CD = 2vt

- ?i?nana (fokalna) razdaljina: 2e = F₁F₂

- Koeficijent spljo?tenosti elipse:

$k=\frac{b}{a}=\frac{vt}{ct}=cos\alpha =sin\beta =\frac{v}{c}=\frac{1}{n}$

- Spljo?tenost elipse:

$\alpha =1-k=1-cos\alpha =1-\frac{v}{c}=1-\frac{1}{n}$

- Ekscentri?nost (numeri?ki ekscentricitet = e/a) elipse:

, (?²= 1-k²)

- ?i?ni parametar (tetiva kroz ?i?u paralelno sa malom osom elipse): 2p = 2b²/a.

?i?ni poluparametar elipse - p - po velič?ini jednak je du?ini PA (na sljedećoj slici): Ovaj crte? je crtan za ct/vt = n = 5/3 Na crte?u Lorencova du?ina x' = CL = LN, i vt' = BL = LT.

$BC=(c-v)t\: \: ,BN=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}$

Iste te du?ine pomoću Lorencovog t'

$BN = (c+v)t'_L\: \: ,\: \: BC=t'_L\cdot \sqrt{c^{2}-v^{2}}$

to je du?ina polutetive elipse koja prolazi kroz ?i?u elipse (paralelno) osi b elipse. Du?ina BN jednaka je polovini ?i?ne razdaljine, tj. BN = F₁F₂ /2 = e = 2ct' (jednako Einstein-ovoj du?ini 2ct' , također jednako Lorentz-ovoj du?ini: (x'+vt')).

$b=a\sqrt{1-\varepsilon ^{2}}=\sqrt{a\cdot p}=\frac{p}{\sqrt{1-\varepsilon ^{2}}}$

,

U sljedećim formulama crtkano vrijeme t' je Einstein-ova velič?ina. Razlika: ct - p = 2l₀ = 2ct₀ .Vrijeme t₀je upravo ono vrijeme koje Einstein koristi u ovoj formuli (kako sam u ovom postu vi?e koristio Einsteinovo t', nego Lorentzovo t') Imajte to na umu:

$PA\cdot AC=(AT)^{2}=(2vt')^{2}=vt_v\cdot 2l_0$

$PC\cdot AC=(BN)^{2}=(2ct')^{2}=ct\cdot 2l_0$

$PC\cdot PA=(PT)^{2}=(vt)^{2}=ct\cdot vt_v$

U prethodnim formulama imate nekoliko po prvi put napisanih algebarskih iskaza. Nema ih tako ispisanih u ud?benicima i struč?noj literaturi. Nastavite istra?ivanja prema svom znanju i interesovanju. Ukoliko ?elite izračunati veličinu Lorencovog t' onda to mo?ete uraditi i na jedan od sljedećih načina. $Lorentzt'=\frac{BN}{c+v}=\frac{BC}{\sqrt{c^{2}-v^{2}}}$

$slika$

Uo?ite da je: $slika$ , Lorencova velič?ina (x'+vt') i

također za elipsu: $slika$ ,

$slika$

$\frac{a^{2}-b^{2}}{a}=\frac{e^{2}}{a}=2l_0=a-p$

$slika$

PC - PA = AC = 2l₀= 2ct₀

_{Nastavite vlastitim istra?ivanjima:}http://osnovnipojmovi.blogspot.com/2012/09/jednolko-kruzno-kretanje.html .

Einstein - Lorentz - bez tajni (2013) [Updated 1 decade ago]
by Mustafa Sprecic

Einstein first formula in the STR and his article published in 1905 not introduce any new physics in the "revolutionary ideas" of space and time - it introduces a completely erroneous understanding and interpretation of physical and geometrical truths described these formulas.

Albert Einstein has no definition of time. Analiza međuzavisnosti velič?ina je povr??na. Poistovjećuje stvarnu istinu sa nogućom i prividnom istinom u fizič?koj stvarnosti. Nema dilatacije vremena, nema kontrakcije duljina. The following figure is:

Trougao PBN -. 1) klasična fizika i Euklidova geometrija - isto VRIJEME - različite brzine

Trougao PBN -. 2) klasič?na fizika i Euklidova geometrija - ista BRZINA - različ?ita vremena

PC = PN = ct i PB = PT = vt , Einsteinovo 2ct' = BN = CT , 2vt' = AT i 2l₀ = 2ct₀ = AC.

Albert Einstein:  "Every reference body (coordinate system) has its own special time, a time entry only makes sense then, if the specified reference body to which the statement relates."

The best known and most used Einstein 's formula for the time "moving system" is the speed v:

$Einstein t'$ , i to je istina (u skladu sa Euklidovom geometrijom i Njutnovom fizikom), a Enstein-ovo tuma?enje te istine je Einsteinova zabluda!

Istinski smisao Einsteinovog vremena sistema u kretanju iskazuje algebarski iskaz:  . Izraz je korektan za sve moguće brzine  , bilo kolikih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa c/v n > 1.  U tumačenju navedene algebarske i geometrijske istine Albert Einstein poistovjećuje stvarnost i moguću stvarnost, istinu i moguću istinu, a u svojim izjavama moguću fizič?ku istinu progla?ava (tretira) kao stvarnu i objektivnu fizič?ku istinu.

$vrijeme sistema u kretanju$ .    $2t'=\frac{2t_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=t\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$

U narednoj tabeli centralno mjesto zauzima Einstein-ov vremenski interval 2t'.

,

Lorencovu vremensku koordinatu t', dobijete dijelenjem    sa (c+v). Navedenu istinu mogao sam uo?iti prije nego je to uo?io, na primjer, S. Hawkig, ili E. Witten, samo zbog toga ?to nisam po?tovao ni?im opravdanu i nenau?no utemeljenu Einsteinovu "zabranu" kori?tenja relativne brzine (c + v).Relativna brzina (c +v) je fizi?ka stvarnost, geometrijska i algebarska realnost. Relativnu brzinu (c +v) ne trebamo odbacivati zbog trivijalnog razloga kao ?to je invarijantnost brzine c.

$Lorentzovo (t') vrijeme sistema u kretanju$ . $Lorentz\: \: t'=\frac{t-\frac{vx}{c^{2}}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=\frac{BC}{\sqrt{c^{2}-v^{2}}}=\frac{{\color{Magenta} 2t_2}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$

Lorentzove vremenske koordinate mogu se i ovako iskazati

,,

,

$\frac{ct-vt}{\sqrt{c^{2}-v^{2}}}=t'=\frac{t\sqrt{c^{2}-v^{2}}}{c+v}$

Navedena algebarska geometrijska i fizi?ka istina direktno obja?njava istine i zablude A. Einstein-a u Specijalnoj teoriji relativnosti. Einstein poistovje?uje istinu i mogu?u istinu Lorentz-ovih veli?ina $t'=\frac{\frac{ct-vt}{c}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ ,    $t=\frac{\frac{ct'+vt'}{c}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ .

Relativni odnosi Lorentz-ovih vremenskih intervala imaju sljedeću međuzavisnost

U narednim formulama koristim Einsteinovo t'

The time intervals:    are directly proportional to the measured length l₀, and inversely proportional to the

velocity of the same length of time: $t_1=\frac{l_0}{c-v}\: ,\: t_2=\frac{l_0}{c+v}\: ,\: t'=\frac{l_0}{\sqrt{c^2-v^2}}\: ,\: t_0=\frac{l_0}{c}\: ,\: t=\frac{2l_0c}{c^2-v^2}$ .

Einstein time t 'is $t'=\sqrt{t_1\cdot t_2}=\sqrt{\frac{t\cdot t_0}{2}}=\frac{t_0}{\sqrt{1-\frac{v^2}{c^2}}}$

It is essential that we immediately see the relationship between the acceleration a, momentum and energy for the following time

intervals: t i t_v $t_1-t_2={\color{Red} t_v}=\frac{2l_0v}{c^{2}-v^{2}}=\frac{vt}{c}=\frac{v}{c^{2}}x$ ,

Einstein's "voice acrobatics" distracting physics and mathematics? Fire from an algebraic analysis of this record:

,

      $\frac{2l_0}{\sqrt{1-\frac{v^2}{c^2}}}=2ct'=ct\cdot \sqrt{1-\frac{v^2}{c^2}}$ .
In these records, algebraic (formulas) of the geometric description (geometric representation) physical facilities (relative mechanical movements of the body in space) there is no need to introduce the concepts of "time dilation", or "length contraction". These bills algebraic geometric description of physical for all possible 0 < v < c the speed.

Einstein time interval (t ') can be expressed and the following mode of?'s (First equal to Einstein, and extensions are "my patent")

This algebraic, geometric and physical truth can not deny even one living mathematician or a physicist, no matter what kind of fame and authority had.

$PC=PN=Z=c\cdot t=c(t_1+t_2)=ct\\PB=PT=X=c\cdot t_v=c(t_1-t_2)=vt\\BN=CT=Y=c\cdot 2t'=c\cdot \sqrt{2t_1\cdot 2t_2}=t\sqrt{c^{2}-v^{2}}$

$Z^{2}=X^{2}+Y^{2}$

Postoje istine i zablude u Specijalnoj
teoriji relativnosti. Ukoliko ih ?elite spoznati onda prvo upoznajte
op?e istine, zatim mogu?e i posebne istine, a nakon toga spoznajte
Ajn?tajnove prividne istine, polu-istine i neistine. Razdvojite stvarne istine od mogu?ih istina, op?te od posebnih i pojedina?nih istina u STR Alberta Einstein-a.

Einstein-ova
relativnost u STR jeste eksperimentalno pokaziva, provjeriva i dokaziva
na temeljima i zakonitostima klasi?ne fizike i Euklidove geometrije.
Einstein-ova razmi?ljanja i tuma?enja tih eksperimentalnih rezultata
nisu eksperimentalno provjeriva i dokaziva. Ne postoji ni jedan jedini
eksperiment koji potvr?uje dilataciju vremena ili kontrakciju du?ina.

U svemu tome nema nikakve dilatacije vremena ili kontrakcije du?ina. Postoji samo Einsteinovo pogre?no razmi?ljanje i pogre?no tuma?enje algebarskih, geometrijskih i fizi?kih istina.

Einstein - ukupna energija je 2E = mc^2 (2013) [Updated 7 years ago]
by Mustafa Sprecic

Ajn?tajnove zablude neophodno je razotkriti u interesu nauke i nau?nosti

U tom cilju potrebna mi je i Va?a pomo? u dosljednoj primjeni formule (f-2) u ovom tekstu, te ukazivanje na Ajn?tajnove proizvoljnosti i nenau?no utemeljenje Ajn?tajnovih formula (f-7) i (f-8).

Svi fizi?ari koji misle svojom a ne Ajn?tajnovom glavom trebaju se boriti i izboriti za korektan algebarski zapis za ukupnu energiju 2E = mc^2, analogno formuli 2E_k = mv^2. Tako ?e se jasno vidjeti, ve? iz algebarskog zapisa, kada se radi o inercijalnom, a kada o jednakopromjenljivom kretanju materijalne ta?ke. Primjenjivo na sve brzine . Ovaj post predstavlja zajedni?ku cjelinu sa postom "akceleracija".
(f-1) $mc^{2}-mv^{2}=mc^{2}(1-\frac{v^{2}}{c^{2}})$ , (f-2) $2E-2E_k=2E_0=2E(1-\frac{v^{2}}{c^{2}})$ ,
(f-3) $2E_0=2E'\cdot \sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}=2E\cdot (1-\frac{v^{2}}{c^{2}})$ (f-4) $\frac{2E}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}-\frac{2E_k}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=\frac{2E_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}={\color{Orchid} 2E'}=2E\cdot \sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$ . Ajn?tajnovo izvo?enje formule aproksimativnim putem

potrebno je odbaciti iz vi?e razloga. (f-5)

Posebno izdvajam ovaj dio Ajn?tajnovog teksta (Moja teorija, strana 41.)

"Klasi?noj je mehanici bila potrebna samo jedna izmjena pa da se uskladi sa zahtjevom specijalne teorije relativnosti. Ova izmjena ti?e se pak uglavnom samo zakona vrlo brzog gibanja kad brzine materije u odnosu na brzinu svjetlosti nisu male. Takve brzine u stvarnosti posti?u samo elektroni i joni, kod drugih gibanja su odstupanja od zakona klasi?ne mehanike presitna da bi se uop?e prakti?ki zamijetila. O gibanju nebeskih tijela bit ?e govora u op?oj teoriji relativnosti.

Prema teoriji relativnosti kineti?ka energija materijalne ta?ke mase m nije vi?e zadana poznatim izrazom

$\frac{mv^{2}}{2}$ (f-6)

ve? izrazom

$\frac{mc^{2}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ (f-7)

Vrijednost tog izraza postaje beskona?na kada se brzina v pribli?ava brzini svjetlosti c. Brzina mora dakle ostati stalno manja od c, bez obzira koliku energiju upotrijebili za ubrzanje. Razvijemo li taj izraz za kineti?ku energiju u red, dobijemo

$mc^{2}+\frac{mv^{2}}{2}+\frac{3}{8}m\frac{v^{4}}{c^{2}}+...$ (f-8)

(kraj citata)
Uporedite izraze (f-6) i (f-7) i zapitajte se ?ta oni ta?no zna?e (po smislu i fizi?koj sadr?ini) i ko je to "zadao" da se kineti?ka energija mase m i trenutne brzine v (navodim pojam trenutne brzine, jer se iz izraza za kineti?ku energiju o?ito vidi da se radi o jednakopromjenljivom kretanju) vi?e ne ra?una po poznatoj formuli (f-6) ve? po sasvim novoj formuli (f-7)?!
a) Veli?ina kineti?ke energije iskazana formulom $\frac{mv^{2}}{2}$ nije "zadana" veli?ina - ve? je eksperimentalna ?injenica.
b) Veli?ina kineti?ke energije iskazana formulom (f-7) $\frac{mc^{2}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ jeste "zadana" veli?ina - ali nije eksperimentalna ?injenica!
Poku?ajmo odgonetnuti i ?ta ta?no zna?i ova veli?ina u brojniku formule (f-7). Odgonetnut ?emo to pomo?u drugih Ajn?tajnovih formula (f-8) i (f-5). Koristimo i formule koje mo?emo na?i u starim ud?benicima i tekstovima, koji su pisani za vrijeme dok je Ajn?tajn bio jo? ?iv. Tada je bilo vi?e odgovornosti i pa?nje u kori?tenju oznaka i simbola u formulama. Danas je u toj oblasti op?te ?arenilo, tako da smisao pojedinog algebarskog iskaza u STR treba potra?iti uz pomo? specijalne policije (i nadarenih inspektora istra?itelja). U potrazi za logi?kim i fizi?kim smislom Einstein-ovih govornih, geometrijskih i algebarskih iskaza koristimo i druge Ajn?tajnove tekstove i pribilje?ke sa predavanja, posebno Ajn?tajnov polazni ?lanak iz 1905. god. i tekstove iz njegove knjige "Moja teorija".

Usput i da vam postavim dva pitanja postavljena na drugom mom blogu - http://kvadrivektor.blogspot.com/.
Poku?ajte (sami sebi) objasniti:
a) Za?to Albert Einstein nije uspio objasniti teoriju relativnosti svom prijatelju Emanuelu Laskeru?!
b) Za?to Emanuel Lasker nije uspio shvatiti teoriju relativnosti ?!
Emanuel Lasker (filozof i matemati?ar) za teoriju svog prijatelja (A. Einsteina) ka?e:
"teorija relativnosti kao cjelina je zabluda kao sustav opisa stvarnosti , kako u svojim metodama tako i u svojim rezultatima."

" Ponekad je te?ko ne pisati satiru. Kako mo?ete pregovarati s ljudima koji uglavnom uzimaju sve ovlasti samo za sebe i za nekoliko drugih. Kako mo?ete osim satiri?ki raspravljati s takvim protivnicima."

Nekad sam ?uo izreku: Jasno u mislima - jasno na jeziku!
Mislim da Ajn?tajn nije imao - ni u glavi, ni na jeziku, ni u fizi?koj stvarnosti, ni u algebarskim iskazima, ni u geometrijskom prikazu - jasan sadr?aj koji izla?e ?lankom iz 1905.g. Zbog toga nije uspio objasniti svoje zamisli i STR ni naju?em krugu matemati?ara i fizi?ara u svom vremenu i bli?oj okolini (Poancare, Michelson, Lasker, F. Lenard, J. ? tark, W. Pauli, H. Lorentz...). Mislim da su samo zbog toga Ajn?tajnovi mentori (oni koji su mu uspjeli obezbijediti radno mjesto u patentnom zavodu, a kasnije i drugi, Laue, Minkowski, Edington,...) plasirali propagandno-psiholo?ku parolu:

Samo izuzetni umovi mogu shvatiti teoriju relativnosti!

Danas se koristi obrnuta propagandno-psiholo?ka poruka: STR je veoma jednostavna i lako ju je shvatiti. Me?utim, kada krenemo tragom tih kontradiktornih poruka vidimo da su upotrebljive samo u psiholo?ke svrhe, kako bi se uticalo na sugovornika. Iz toga se da zaklju?iti da ni u Ajn?tajnovo vrijeme, a ni danas, zagovornici STR nemaju jasne, i uvjerljive argumente, te se koriste vannau?na sredstva ubje?ivanja sugovornika.
Dok je va?io Ajn?tajnov stav, mi?ljenje i tvrdnja: Sa pove?anjem brzine kretanja tijela pove?ava se i njegova masa po formuli:

$m'=\frac{m_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ (f-9)

izrazi oznaka za energiju su bili precizniji i razumljiviji. Tim oznakama moglo se jednostavno priklju?iti odgovaraju?i iznos za veli?inu mase, tako da nije bilo smetnji u mjerenjima energija i masa u jednakopromjenljivim kretanjima (?estica, po Ajn?tajnu elektrona i jona), ili u tretiranju tih veli?ina u inercijalnim kretanjima. Jednostavno se primijeni stav o ekvivalentnosti mase i energije. Sljede?i algebarski zapisi su neispravni

$E_0=m_0c^{2}\: \: ,\: \: \: E'=m'c^{2}\: \: ,\: \: \:E=mc^{2}$

Ispravni algebarski zapisi su sljede?i

$2E_0=m_0c^{2}\: \: ,\: \: 2E'=m'c^{2}\: \: ,\: \: 2E=mc^{2}\: \: ,\: \: 2E_k=mv^{2}$

Na osnovu neispravnih Ajn?tajnovih zapisa ipak se moglo znati da je E_0 energija mirovanja, E je ukupna energija, a E' je Ajn?tajnova kineti?ka energija. Fizi?ari zanemaruju da se te oznake odnose na jednakopromjenljivo kretanje. Za inercijalna kretanja treba koristiti 2E_0, 2E', 2E, 2E_k. Ni sa tako jasnijim algebarskim iskazima sve stvari nisu bile jasne (nisu bile na svom mjestu). Danas kada je odba?en kao neistinit Ajn?tajnov stav o porastu mase sa porastom brzine kretanja tijela (svako tijelo posjeduje "sopstvenu masu" m koja se ne mijenja sa promjenom brzine kretanja posmatranog tijela) sadr?aji sa algebarskim iskazima, simbolima i oznakama su jo? neprecizniji i nejasniji. Algebarski izraz (f-9) sada je zamijenjen novim izrazom

$m_r_e_l=\frac{m}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$ (f-10)

Novom formulom (f-10) donekle je poja?njena Ajn?tajnova formula (f-7), ali ne i Ajn?tajnov govorni tekst uz tu formulu.

Ono ?to je meni bitno za ovaj post jeste sljede?e: 2E odnosi se na inercijalno kretanje (analogno formuli 2E_k), a E se odnosi na jednakopromjenljivo kretanje (analogno oznaci E_k). Zato pozabavimo se jo? malo govornim dijelom teksta uz Ajn?tajnovu formulu (f-7). Oznaku m0 zadr?at ?u za "sopstvenu masu" tijela, koja se ne mijenja tokom promjene koli?ine kretanja tijela (poneko tu masu naziva i "masa mirovanja").

"Vrijednost tog izraza postaje beskona?na kada se brzina v pribli?ava brzini svjetlosti c". Ta Ajn?tajnova izjava jasno nam sugeri?e saznanje da Albert Ajn?tajn u toj izjavi koristi JEDNAKOPROMJENLJIVO kretanje. Kada v te?i c i mv^2 te?i mc^2 , ne te?i nikakvoj beskona?noj vrijednosti. Kada v te?i c i postane c nestaje Lorencov faktor, nema ga nikako, bri?e se, ne postoji, prestaje njegova upotrebna vrijednost! Masa se ne mijenja, brzina postaje c (umjesto v).

U inercijalnim kretanjima neophodno je kori?tenje ove dvojke u sljede?em algebarskom iskazu:

(f-11) $2E'=\frac{2E_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=\frac{m_0c^{2}}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}$

Ajn?tajn: "Klasi?noj je mehanici bila potrebna samo jedna izmjena pa da se uskladi sa zahtjevom specijalne teorije relativnosti. Ova izmjena ti?e se pak uglavnom samo zakona vrlo brzog gibanja kad brzine materije u odnosu na brzinu svjetlosti nisu male."

Upotrijebit ?u isti argument: Ajn?tajnovoj kinematici potrebna je samo jedna izmjena pa da se specijalna teorija relativnosti uskladi sa klasi?nom mehanikom i primjenjuje na sva mogu?a poznata gibanja, bile brzine male ili blizu brzini svjetlosti.

Ta sitna izmjena sastoji se u zahtjevu za odbacivanjem Ajn?tajnovih pogre?nih razmi?ljanja i zaklju?ivanja, a zatim ispravnog shvatanja i ispravnog tuma?enja me?usobnih relativnih odnosa veli?ina u sljede?oj jednakosti (f-4) $\frac{2E}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}-\frac{2E_k}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}=\frac{2E_0}{\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}}={\color{Orchid} 2E'}=2E\cdot \sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$ Tom sitnom izmjenom nestaje nesklad izme?u klasi?ne mehanike i Ajn?tajnove specijalne teorije relativnosti.

$E'=\sqrt{E\cdot E_0}$

Pored Ajn?tajnove povr?ne i pogre?ne analize, postoje i Ajn?tajnovo krupnije nerazumijevanje, pa i pogre?ne analize, logi?kog i fizi?kog smisla pojedinih algebarskih izraza:

(f-15) $c^{2}-v^{2}=c^{2}(1-\frac{v^{2}}{c^{2}})$ , (f-16) $\sqrt{c^{2}-v^{2}}=c\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}$ ,(f-17)

${\color{Orchid} t}\sqrt{c^{2}-v^{2}}=c{\color{Orchid} t}\sqrt{1-\frac{v^{2}}{c^{2}}}={\color{Orchid} 2ct'}$

Jednakost (f-16) i (f-17) ne samo da je zanemarivao Albert Ajn?tajn, ve? to zanemaruju i savremeni fizi?ari i matemati?ari.

Einstein-ove veli?ine

Lorentz-ove veli?ine

Einstein first formula in the STR and his article published in 1905 not introduce any new physics in the "revolutionary ideas" of space and time - it introduces a completely erroneous understanding and interpretation of physical and geometrical truths described these formulas.

Albert Einstein has no definition of time. Analiza međuzavisnosti velič?ina je povr??na. Poistovjećuje stvarnu istinu sa nogućom i prividnom istinom u fizič?koj stvarnosti. Nema dilatacije vremena, nema kontrakcije duljina. The following figure is: